Ablacija stražnje staklovine – simptomi, uzroci i liječenje

Ablacija stražnje staklovine (eng. Posterior Vitreous Detachment ili PVD) je česta promjena koja se pojavljuje najčešće u odrasloj dobi. Nastaje kada se staklasti gel koji ispunjava oko odvoji od mrežnice, fotoosjetljivog živčanog sloja koji se nalazi na pozadini oka.
36 Shares

Simptomi ablacije staklovine

Najčešći simptomi ablacije ili odvajanja stražnje staklovine su:

Ovi simptomi najčešće postaju manje intenzivni tijekom nekoliko tjedana. Većina pacijenata doživi ablaciju stražnje staklovine nakon 60. godine života, jedanput u svakom oku. To stanje uobičajeno ne ugrožava vid, ali utječe na njega trajnije u slučaju komplikacija, kao što su odljepljivanje mrežnice ili epiretinalna membrana.

Manji broj opaciteta ili “mušica” u vidnom polju je normalna pojava, ali iznenadno povećanje broja mušica je vrlo često prvi simptom ablacije stražnje staklovine.

Tijekom ablacije stražnje staklovine, opaciteti su često popraćene bljeskovima, koji se najviše mogu primijetiti u tamnim okruženjima. Većina pacijenata uoči mušice i bljeskove tijekom prvih par tjedana ablacije stražnje staklovine, dok se u nekim slučajevima simptomi jedva primijete.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Blink umjetne suze

U slučaju da je ablacija stražnje staklovine zakomplicirana s krvarenjem u staklovini, odljepljivanjem mrežnice, epiretinalnom membranom ili puknućem u makuli, bljeskovi i mušice mogu biti popraćeni zamućenim ili iskrivljenim vidom.

Opaciteti predstavljaju najveći problem kada se nalaze u neposrednoj blizini središta vida, a najmanji kada se smjeste na periferiji vida. Mogu se prikazati kao paučina, prašina ili kao roj “insekata”. Također, mogu biti u obliku kruga ili elipse, takozvani Weissov prsten.

Uzroci odvajanja stražnje staklovine

Staklasti gel koji ispunjava oko postaje tekuć i kondenzira (sužava se) radi starosti. Naposljetku ne može ispuniti volumen oka (koje ostaje iste veličine za vrijeme odrasle dobi), i gel se razdvaja od mrežnice koja je smještena na očnoj pozadini. Tijekom sljedeća 3 mjeseca, staklasti gel se dalje nastavlja sužavati i periferne strane gela se razdvajaju od mrežnice, sve dok ne završi proces ablacije stražnje staklovine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ultra dnevne lece

Ako ablacija stražnje staklovine napreduje postepeno i ujednačeno, simptomi su blagi. U slučaju da su sile razdvajanja jake ili koncentrirane u određenom dijelu mrežnice, ablacija stražnje staklovine može poderati samu mrežnicu ili njene krvne žile. To se također može dogoditi ako postoji abnormalna adhezija (sljepljivanje) između staklastog gela i mrežnice.

Bljeskovi i opaciteti su više očiti kada je ablacija stražnje staklovine zakomplicirana s pucanjem mrežnice ili krvarenjem u staklovini. Takvi uvjeti mogu dovesti do daljnjih komplikacija, kao što su odljepljivanje mrežnice ili epiretinalne membrane, a posljedica može biti potpuni gubitak vida.

Ipak, treba napomenuti da se u 85% pacijenata koji iskuse ablaciju stražnje staklovine nikada ne razviju komplikacije. U većini slučajeva se bljeskovi i mušice smire u roku od 3 mjeseca.

Rizični faktori

Odljepljivanje stražnje staklovine je rijetko kod ljudi koji imaju manje od 40 godina, a jako često kod ljudi u poodmakloj dobi.

Dodatni rizični faktori koji uzrokuju ablaciju stražnje staklovine uključuju miopiju (kratkovidnost), ozljedu oka ili nedavnu operaciju oka, kao što je operacija mrene.

Pacijenti koji iskuse ablaciju stražnje staklovine u jednom oku, često će iste simptome osjetiti i u drugom oku unutar jedne godine.

Dijagnostički pregled

Odljepljivanje stražnje staklovine se najčešće dijagnosticira pregledom oka na proširene zjenice. Iako u slučajevima kada je staklasti gel vrlo proziran, postoji mogućnost da će se ablacija stražnje staklovine teško uočiti bez dodatnih pregleda, kao što su optička koherentna tomografija (OCT) ili ultrazvuk oka.

Liječenje i prognoza

Ablacija stražnje staklovine ne ugrožava vid i simptomi se smire kod velike većine pacijenata. Većina pacijenata nakon 3 mjeseca više ne primjećuje bljeskove i broj vidljivih opaciteta opada.

Posebno liječenje za ablaciju stražnje staklovine nije potrebno.

Iako su komplikacije ablacije stražnje staklovine rijetke, valja napomenuti da mogu biti ozbiljne, te mogu zahtijevati hitno liječenje. Na primjer u slučaju pucanja mrežnice potrebno je liječenje laserom, dok je u slučaju ablacije mrežnice potrebna hitna operacija. Iz tog razloga se preporučuje jedan ili više pregleda unutar 3 mjeseca nakon pojave ablacije stražnje staklovine.

U rijetkim slučajevima, opaciteti uzrokovani ablacijom stražnje staklovine ostaju prisutni i teoretski se mogu riješiti vitrektomijom. S obzirom da se radi o preagresivnom zahvatu koji nosi određene rizike, liječnici ga rijetko preporučuju za uklanjanje opaciteta u staklovini.

Vezani članak:

Ablacija retine ili mrežnice – simptomi, uzroci i liječenje

Tekst objavljen 07/08/2018, posljednja izmjena 19/09/2023.

36 Shares
Oglas
Medicinski pregledao

dr. Dean Šarić, spec. oftalmolog

Doc. dr. sc. Dean Šarić, dr. med. je subspecijalist mikro i laserske kirurgije (refrakcijska kirurgija, katarakta, transplantacijska kirurgija). Nakon završenog Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, završava specijalizaciju iz oftalmologije na Klinici za očne bolesti KB „Sestre milosrdnice“. Magisterij i doktorat znanosti stječe na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pozvani je predavač Američke oftalmološke akademije i koordinator za Europu. Više od dvadeset godina iskustava u struci, s preko 25 000 obavljenih zahvata. Radno mjesto: Klinika za očne bolesti KB “Sveti Duh” i poliklinika Optical Express, Zagreb.

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

4 + dvanaest =

Back to top button