Utjecaj vidne oštrine na umjetnička djela
Trag kista kao simptom bolesti oka
Degas i Monet bili su osnivači impresionizma, a njihovi umjetnički stilovi bili su formirani i prije poteškoća s očima no, apstrakcija u njihovim slikama je znatno porasla u kasnijem životu u trenucima pada vidne oštrine, kada su postigli svoje umjetničke vrhunce.
Degas (Edgar Germain Hilaire Degas) je u relativno mladoj dobi obolio od oblika retinopatije koja je s vremenom sve više utjecala na njegovu vidnu oštrinu.
Kako se njegov vid s vremenom pogoršavao, u njegovim radovima je došlo i do promjene tehnike slikanja s ulja na pastel koji zahtjeva manje preciznosti.
Poteškoće u razlikovanju boja pridonijele su u kasnijim djelima, a pad kontrasta i oštrine očitovao se u širim potezima kista. Dok se neke promjene u njegovom radu mogu prepisati stilskim promjenama i osobnom razvoju, njegova vidna oštrina je gotovo sigurno imala veliku ulogu, stoga se njegova veličina kao umjetnika može pripisati i njegovom gubitku vida.
No, umjetnik čiji su radovi i stil bili najviše pod utjecajem vidnih poteškoća bio je kralj i osnivač impresionizma, Claude Monet.
Poznato je da su Monetu dijagnosticirane nuklearne katarakte što se odrazilo na njegove slike u kojima je primjetna promjena svijetlih, zelenih i plavih prema žutim i crvenim tonovima. Ove promjene su u skladu s vizualnim efektima katarakte koje apsorbiraju svjetlo, zbog čega se boje čine isprano a okolina žućkasta.
S vremenom su na njegovim radovima bili uočljivi i veliki potezi kista, slike su izgubile detalje, a kako se stanje pogoršalo, Monet je bio prisiljen slikati prema sjećanju. Kako je njegova kontrastna osjetljivost opadala, tonovi su postali sve maglovitiji i tamniji.
Osjećaj atmosfere i svjetla po čemu je bio poznat u svojim ranijim radovima je nestala, što se i odrazilo na nedostatak refleksije svjetla u njegovom poznatom djelu lopoča koje je završio krajem svog života.
Nakon dva izdana rada o slavnim slikarima i njihovim očnim anomalijama i bolestima, oftalmolog sa sveučilišta Stanford Michael Marmor je odlučio otići korak dalje. Kombinacijom računalnih simulacija i vlastitog medicinskog znanja rekonstruirao je neka od slavnih remek djela francuskih slikara impresionizma, čime je prikazao utjecaj određenih bolesti oka i anomalija na njihova djela.
Iskrivljenost oblika, spontan namaz boja kroz koji je vidljiv trag kista, zamućenost obrisa ipak nisu bili samo posljedica slikanja na otvorenom ili razvoja novog stila već i razvoja određenih bolesti i anomalija oka.
