Čemu služe zjenice oka?
Zašto imamo zjenice?
Zjenica kontrolira koliko svjetla prolazi u oči. Funkcionira slično kao i otvor blende fotoaparata, koji omogućava više svjetla za veću izloženost. U mračnim uvjetima, naše zjenice se šire i omogućuju prodor veće količine svjetla u oči, kako bismo maksimalno iskoristili naš vid.
Na jakom suncu naše zjenice se smanjuju do vrlo malog promjera kako bi nam omogućile normalno funkcioniranje. U suprotnom, bili bismo vrlo osjetljivi na svjetlost. Ovakav sustav štiti osjetljive fotoreceptore na našoj mrežnici.
Također, kada nešto promatramo na vrlo bliskoj udaljenosti, poput čitanja knjige, oči konvergiraju i zjenice se smanjuju. Kada se naše zjenice suze, postiže se sličan efekt kao kada gledamo kroz sitnu rupicu. Gledanje kroz malu rupu smanjuje periferno zamagljivanje i povećava dubinu fokusa. To poboljšava opću vidnu oštrinu. Normalna veličina zjenice je između 2.5 mm i 4 mm.
Koji sustav kontrolira zjenice?
Šarenica, obojeni dio oka, sastoji se od pigmenta melanina i sadrži dva niza glatkih mišića koji kontroliraju veličinu zjenice: sfinkter i dilatator. Sfinkter je mišić u obliku prstena i nalazi se na rubu zjenice. Kada se sfinkter stisne, on sužava ili smanjuje veličinu zjenice. Mišići dilatatora u radijalnom su obliku raspoređeni po šarenici, a kada se stisnu, zjenica se širi.
Zjenicom upravljaju dva sustava, parasimpatički i simpatički. Naš parasimpatički sustav kontrolira svakodnevne aktivnosti kao što su odmor, usporavanje otkucaja srca i stvari poput probave. Kontrolira veličinu zjenice tijekom normalnih aktivnosti tijekom dana i djeluje na promjenu veličine zjenice, ovisno o tome koliko je svjetla prisutno.
Simpatički sustav je zaštitni sustav i daje nam odgovore u stresnim situacijama koje iziskuju “borba ili bijeg” reakciju. Ako se bojimo ili osjećamo strah, naše zjenice se jako šire. Smatra se da to omogućuje brži odgovor na opasnost, jer oko prima više svjetlosti.
Zjenice mogu biti pokazatelj zdravlja
Pregled zjenice je važan jer može ukazati na probleme u vizualnim putevima koji kontroliraju zjenicu. Za provjeru zjenica koristi se snop svjetla, prvo se provjerava veličina i simetrija na svakoj strani, a zatim se svjetlo prebacuje s jedne na drugu stranu.
“Relativni aferentni pupilarni defekt” (RAPD) nastaje kada se intenzitet svjetla koje ulazi u oko ne prenosi svjetlosnim refleksnim putem i umjesto da zjenica pod jakim svjetlom postane manja, ona postane veća. To je paradoksalan pokret koji sugerira da postoji problem duž vizualnog puta zahvaćenog oka.
Kada zjenice nisu jednake veličine, to se naziva anizokorija. Ako se jedna od zjenica čini manjom od druge, a ta razlika je dodatno izražena u mračnom okruženju, to bi moglo značiti da postoji problem na putu koji kontrolira dilataciju (simpatički lanac živaca). Ovaj simpatički živčani lanac kreće u mozgu, silazi leđnom moždinom, teče vrhom pluća i vraća se gore u vrat duž karotidne arterije u vratu.
Mala sužena zjenica može biti rezultat traume, problema s velikim krvnim žilama vrata ili tumora na vrhu pluća, koji ometa signal živčanog puta. Problem s parasimpatičkim putem znači da zjenica ima poteškoće ostati sužena i rezultira proširenom zjenicom. U rijetkim slučajevima, moždana aneurizma može biti uzrok tome. Stoga sve iznenadne promjene veličine zjenice treba odmah pregledati oftalmolog.
Pročitajte sljedeće:
Veličina zjenica – proširene, sužene ili ne reagiraju na svjetlo – saznajte uzroke!
Tekst objavljen 09/07/2020, posljednja izmjena 06/10/2023.
