Povećala za slabovidne
Piše Doc.dr.sc.Petriček Igor, spec.oftalmolog, Klinika za očne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Rebro
Mane povećala za slabovidne su da se ne mogu koristiti za gledanje udaljenih predmeta, da je vidno polje ovisno o veličini povećala, da je dubinska oštrina mala (važno kod ručnih lupa ako se osobi tresu ruke, što je često kod starijih, pa teško održavaju sliku u fokusu), te da je mala maksimalna udaljenost promatranog predmeta od povećala (važno kod rada).
Veoma je važna izrada: što je leća povećala veća, veća je i mogućnost perifernih aberacija. Asferične leće su bez (ili s bitno manje) perifernih aberacija, pa je i upotrebljivo vidno polje veće, no one su i bitno skuplje.
Postoje tri vrste povećala: ručna povećala, stolna povećala, te džepna povećala.
Prednosti ručnih povećala su da su jeftina, da uvijek mogu biti pri ruci, te da se udaljavanjem ili približavanjem povećala od promatranog objekta može mijenjati jačina povećanja. Mane su im da jedna ruka nije slobodna jer drži povećalo, te da refleks s površine stakla povećala može smetati.
Stolna povećala imaju prednosti da je slika uvijek u fokusu te da su obje ruke slobodne. Ona su idealna za čitanje, i najčešće imaju i ugrađeno svjetlo. Mane su im da barem jedna ruka mora micati povećalo, da su veća od ručnih, te da se ne može mijenjati povećanje – povećalo je uvijek na istoj udaljenosti od podloge.
Džepna povećala vrlo su jeftina, uvijek pri ruci, te su idealna za kratkotrajno korištenje (npr. čitanje cijena u dućanu). Mane su im vrlo malo vidno polje, najčešće su optički lošija, te su nepodesna za dulje korištenje (npr. čitanje).
Više o ostalim pomagalima za slabovidne saznajte u članku: Pomagala za slabovidne osobe
